Zašto se ne bojimo tetoviranja, a bojimo se stomatologa?
Možemo satima ležati mirno dok nam igla prolazi kroz kožu i još pitati: „Može li malo jače?“ Izaberemo tetovažu, mjesto na tijelu, termin, pustimo muziku i strpljivo čekamo da umjetničko djelo bude završeno.
A onda treba da odemo kod stomatologa. Odjednom ista ta igla više nije tako simpatična. Čim čujemo zvuk stomatološke turbine, tijelo se nekako samo zategne, a u glavi se pojavi pitanje: „Koliko će ovo trajati?“
Pomalo je neobično, zar ne? Ali zapravo i nije. Jer problem često nije samo u igli. Nije uvijek čak ni u bolu. Mnogo češće nas plaši ono što ne možemo da vidimo, ne možemo da kontrolišemo i ne znamo koliko će trajati.
Kod tattoo majstora znamo šta smo izabrali
Kada odemo da se tetoviramo, uglavnom znamo šta nas čeka. Mi smo izabrali motiv. Mi smo izabrali mjesto. Vidimo šta umjetnik radi. Znamo kada počinje i, što je najvažnije, znamo zbog čega smo tamo.
Čak i kada zaboli, bol ima svoju svrhu. Gledamo kako nastaje nešto što smo sami željeli.
Kod stomatologa je situacija malo drugačija. Legnemo u stolicu, otvorimo usta i odjednom više ne vidimo šta se dešava. Čujemo zvukove koje ne možemo uvijek povezati sa onim što stomatolog trenutno radi. Ne možemo normalno razgovarati, a često ni procijeniti koliko je još ostalo do kraja.
I onda se u glavi stvori prostor za ono najgore:
- „Šta on sada radi?“
- „Hoće li zaboljeti?“
- „Koliko još?“
- „Šta ako nešto pođe po zlu?“
I upravo tu strah često postaje veći od samog zahvata.
„Samo mi recite da neće boljeti“
To je jedna od rečenica koju stomatolog čuje mnogo češće nego što ljudi misle. I potpuno je razumijemo.
Ali možda pacijentu zapravo nije potrebna samo garancija da neće boljeti. Potrebno mu je da zna šta će se dogoditi.
- Da mu se objasni šta ćemo raditi.
- Da zna zašto to radimo.
- Da zna koliko otprilike traje.
- Da može da postavi pitanje.
- Da zna da može da kaže ako mu nešto smeta.
I, možda najvažnije, da osjeti da nije samo osoba koja leži u stomatološkoj stolici i čeka da sve prođe. Pacijent treba da bude dio terapije.
Strah se ne vidi uvijek
Neko će otvoreno reći: „Ja se užasno bojim stomatologa.“ Drugi će se nasmijati i reći: „Ma nije meni ništa.“ A onda će stegnuti ruke, podići ramena, zadržavati dah i svaki zvuk doživjeti kao najavu nečeg strašnog.
Strah ne izgleda uvijek kao panika. Nekada izgleda ovako:
- Odlaganje pregleda mjesecima.
- Stalno pomjeranje termina.
- „Doći ću kad baš bude moralo.“
- Osoba koja je došla, ali joj treba mnogo više vremena da se opusti nego što je potrebno samom zahvatu.
I sve su to stvarne reakcije. Dentalna anksioznost može biti povezana sa prethodnim neprijatnim iskustvima, strahom od bola, igle ili zvukova, ali i sa osjećajem da nemamo kontrolu nad situacijom. Dobra komunikacija i odnos povjerenja mogu biti važan dio njenog smanjenja.
Nekada problem počinje mnogo prije stomatološke stolice
Možda je neko kao dijete imao bolan pregled. Možda je čuo roditelja kako kaže: „Nemoj nikad kod stomatologa, užasno je.“ Možda mu je neko ispričao svoje loše iskustvo. Možda je jednom nešto zaboljelo i taj osjećaj ostao zapamćen mnogo duže nego što je sam zahvat trajao.
I onda, godinama kasnije, čovjek sjedne u stomatološku stolicu i njegovo tijelo se ponaša kao da ponovo prolazi kroz isto iskustvo.
Zato nije dovoljno reći: „Nemate razloga da se bojite.“ Jer strah nije uvijek stvar logike.
Neko može savršeno dobro znati da je savremena stomatologija bezbjednija, nježnija i predvidljivija nego ranije, i opet osjećati strah. Ne treba ga ubjeđivati da se ne boji. Treba mu pomoći da se osjeti sigurno.
Zato kod nas možete reći: „Strah me je“
U Elite Dentu ne očekujemo od pacijenta da glumi hrabrost.
- Ako se bojite, recite nam.
- Ako ste ranije imali loše iskustvo, recite nam.
- Ako vas najviše plaši anestezija, zvuk, bol ili jednostavno neizvjesnost, recite nam.
To nije slabost. Naprotiv. To je informacija koja nam pomaže da pristup prilagodimo vama. Jer dobar stomatološki tretman nije samo ono što se uradi sa zubom. Važno je i kako se pacijent osjećao dok je terapija trajala.
Upravo zato razgovor prije samog zahvata nije gubljenje vremena. On je dio terapije. Stručna literatura naglašava značaj komunikacije, povjerenja, jasnog objašnjenja i pristupa prilagođenog pacijentu u smanjenju dentalnog straha.
A onda se dogodi nešto zanimljivo
Pacijent koji je prvi put došao sa strahom, nakon nekoliko dolazaka često kaže: „Znate šta? Nije bilo ni približno strašno koliko sam očekivao.“
I to je trenutak koji volimo. Ne zato što je strah nestao preko noći, nego zato što je pacijent dobio novo iskustvo. Umjesto „stomatolog znači bol i neprijatnost“, počinje da se stvara nova asocijacija: „znam šta me čeka i osjećam se sigurno“.
A nekada je upravo to potrebno da se prekine krug odlaganja pregleda. Jer što duže odlažemo odlazak stomatologu, problem može postati veći, a sa njim i strah.
I šta onda imamo sa tetovažom?
Možda je odgovor zapravo jednostavniji nego što izgleda. Ne plašimo se uvijek onoga što boli. Plašimo se onoga što ne razumijemo, ne možemo da kontrolišemo ili smo jednom već doživjeli kao neprijatno.
| Šta pravi razliku | Tetovaža | Stomatološka stolica |
|---|---|---|
| Šta vidimo | Gledamo kako nastaje | Često zatvorimo oči |
| Zašto smo tu | Sami smo izabrali | Dolazimo jer nešto treba riješiti |
| Koliko traje | Znamo kada je gotovo | Ponekad brojimo minute |
Zato možda pitanje nije „zašto se ljudi boje stomatologa“, nego „šta možemo učiniti da im kod stomatologa bude dovoljno sigurno da se više ne moraju bojati“.
Upravo tu počinje posao stomatologa koji nije samo liječenje zuba. Počinje povjerenje. Počinje razgovor. I počinje iskustvo nakon kojeg pacijent sljedeći put možda neće doći bez straha, ali će doći bez potrebe da ga skriva.
Jer cilj nije da budete hrabri dok sjedite u stomatološkoj stolici. Cilj je da znate da ste u sigurnim rukama. Ako vam je lakše da to kažete unaprijed, napišite nam kada zakazujete pregled.
